Misli
In solitude we meet ourselves, our true selves and what we are really made of. Maybe therefore people are afraid of being alone. Afraid of facing their worst demons: themselves.
(Ispričavam se za svoj loš engleski, ovo je samo pokušaj.)
Bojim se da će mi na suncu izblijedjeti crna krila, spržena i krhka.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (2) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Ime
Razumijem da sam po spolu žensko biće. Razumijem zašto me, po rodu, ljudi u ovoj kulturi smatraju ženom, ali moja duša ne priznaje takve okove tuđih ideala, niti ih poznaje. Tijelo se treba pokoriti umu. Stoga pišem u rodu kojeg se upravo sjetim ili koji odgovara pripovjedaču moje priče, a ime koje si dajem kao svoje umjetničko, objašnjeno je dolje.
Nathanael = ime koje mi je najljepše, bez obzira kome je namijenjeno, bez obzira na značenje
von = slično kao u Otto von Bismark, Johann Wolfgang von Goethe (označava plemićku titulu)
Vesanus = (lat.) ve-sanus - mahnit, bijesan; goropadan, ljut, žestok
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Prophecy
Primijetih kako sve rjeđe pišem o sebi. Možda polagano pronalazim svoj mir. Mir usred mržnje, s podrugljivo-ogorčenim osmijehom što ne priznaje slabost niti suosjećanje, već se ceri slaveći uspjeh. Uspjeh! Smatram se čudovištem, svjestan ironije koja leži u mome zasada nepobjedivom moralu, jer mislim da imam još dobrote. Znam da je imam. Nastojim ne činiti zlo; režim najčešće iz obrane, ili na glupost. Neću se opravdavati za učinjeno, znam da nisam zao i bezobziran poput njih, makar se povremeno takvim činim. Demoni se gnijezde u izgradnji naravi kojoj sam već dugo težio kako bi mi podarila slobodu i moć nad žalošću, izazvanom empatijom kakva samozvana ljudska bića nerijetko tjera na porugu iako nije smiješna. Idem, pogrebna povorka žuri za lijesom, na sprovod moje ljudskosti. Bit ću čudovište, s većim moralom od vašega, ali stoga s više prijezira za vaše greške.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
O pisanju
Neopipljiva rukama, a sveprisutna umu, umjetnost riječi je jedina koja ostaje velikome duhu u netalentiranome tijelu; za nju nije potrebno fizičko umijeće. Vjerujem u usavršavanje i vježbu, kako se time može poboljšati sve za što smo sposobni, ali ne vjerujem da sam stvoren za slikara ili skladatelja. Ne vjerujem ni da imam velik duh; velike su tek moje želje i težnje, a ostalo će mi donijeti što iz njih iskopam. Ipak, silom ću iščupati iz sebe samo korov, trebam vremena. Često previše vremena za jednu, dvije stranice ili običnu pjesmu, no kada mi nije lako pronaći nadahnuće, ne mogu prisiliti maštu da mi se pokori.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Čovjek je osmislio pojam ružnoće, dio nje se zadržao na njemu.
Za mene ne postoji ružno, u pojmovima suočenim samo s okom. Postoji samo što nam se sviđa, i što nam se ne sviđa.
Još iz ranog djetinjstva pamtim to osjećanje; žalost i sućut nad odbačenima koje odbaciti nije trebalo, na primjer nad nevoljenim igračkama, nazvanim ružnima. Pamtim vrijeme kad sam, kao dijete, kao sva djeca, pripisivala osobine živoga nečemu neživome. Bila sam, naravno, biće koje se radije igralo s igračkama koje mi se bolje svidješe. Za one koje nisam voljela, ili ih nije volio nitko, bilo je možda i previše skrivene empatije iz koje je rasla samo tjeskoba, previše tih osjećaja za obično malo dijete s normalnim djetinjstvom. Nisam htjela o tome govoriti, bojala sam se tih osjećaja i nastojala ih brzo zaboraviti; jer nisu bili ugodni, a ja sam bila dijete. Bez obzira na minulost tih dana tek sitnoga nemira, još uvijek mi je neugodno, doduše i mrsko odnositi se prema nečemu, živom ili ne, bez poštovanja ako nemam zadovoljavajući razlog. Čak mi više smeta prema predmetima, jer za ljude lakše nađem razlog… a životinje ionako nikada ne gnjavim. Dobro pamtim tu tmurnu žalost kad sam povrijedila nekoga ili nešto tko ili što nije zavrijedio takvo moje ponašanje.
Uvijek sam ih skrivala, te nedobrodošle osjećaje. Oni su u međuvremenu prerasli u nemoć, a iz nje mržnja više ne gmiže, već leti visoko, visoko na krilima od tamnih sjena! Guši, zaklanja suosjećanje… a ono je samilosno motri utopljeno u krvi što je nemar ljušti s ruku gamadi koju mi, nedodirljive na zlatnim prijestoljima, prezentira vječna nemoć.
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
My inner demons seem to breed, so I shall fight against them nevermore, for they are my own soul…
Moji demoni su mržnja i ideali. Zašto bih bila spašena pred ludilom, ako spasenju moram žrtvovati vlastiti razum? Neka me trgaju, neka me lome. Ti demoni su moji; oni su moj otpor, moja svetinja. Ne želim postati od onih što se boje nelijepog raspona vlastitih osjećanja, što ih ograničavaju na veselje i sreću misleći da zaista jesu sretni. Ja se svoje mržnje ne bojim. Držim je u lancima kontrole, ali zanijekati je ne mogu.
Moje tajne nisu tajne, svima kojim dozvolim otkriti ih.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Tihih dana nemir (misli)
Mržnji prema ljudima pridružuje se žaljenje. Ili možda jednostavno slabim. (13.3.''08.)
Odreći ću se voljenih znanosti. Postat će mi mrsko znanje. Uzaludno bacam vrijeme na njegovo sakupljanje kad ga je mnogo. Previše. Kasnije ga nigdje ne pronalazim, ne prisjećam ga se jer za to staro znanje nema vremena… te ono polako slabi, vene… i trune. Dolazi novo, osuđeno na jednaku sramotu. Korist svega je upitna, smisao nevaljan. Previše ga je, beskorisno je i trune. Postat će mi mrsko trunuti s njime. (14.3.''08.)
Pokušavam svoje ruke održati čistima. Ne perem li ih time krvlju? (17.3.''08.)
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
''Svi oko mene su poremećeni'' - zaključio je psihički bolesnik jedne večeri.
Možda bih trebala pronaći svoj mir, pomiriti se sa svime… Ravnodušnost umjesto mržnje. Umorila se jesam, ali čemu potisnuti pobune iz duše? Pomirenje bi značilo prihvaćanje, što ne mogu jer zapravo ne želim. Ne plaši me koliko mi se odbojnim čini površnom smirenju žrtvovati um i ponos.
Tkogod ovo čita, neka izbaci sebe iz mojih tekstova, jer ja sebe ipak oštrije sudim nego vas - sebe bolje poznajem, pa smijem.
Predrasude. Njima sudim ono što predstavlja masa, ne što jest unutar pojedinca. Mene se zapravo nitko ne mora bojati ako prezirem njegovu kulturu, vjeru, način života, uvjerenja. Prezirem spomenuto, pojedince sudeći po njihovim djelima. Nisam rasist, šovinist, antisemit, fašist niti išta slično, ali prema bilo kojem obliku istoga među ljudima ne poznajem tolerancije čim se dovoljno osjeti da to primijetim. Čini mi se kako sam pronašla izvor mržnje: gađenje, prijezir prema potiskivanju i podčinjavanju ljudi na temelju određenih obilježja uvjetovanih mjestom rođenja, spolom, rasom, narodnošću i mnogočemu što ljudi izmišljaju kao kategorije da bi mogli ljudska bića milom i silom trpati u različite kutije s različitim natpisima. Vjerojatno, kao zadrti ''darker'' ili kakogod me se poželi nazvati, ostavljam dojam da diskriminiram druge subkulture. Ustvari mi se gade neka njihova obilježja koja sadrže diskriminirajuće ili nisko ponašanje. Nisko kao primitivno, nasilno, nerazumno… Dok prema pojedincima nastojim biti otvorena uma, bez obzira na simbole koje šalju svojom pojavom. Svaki pojedinac preda mnom ima priliku pokazati što želi.
Ionako mi je ''meta'' cijelo čovječanstvo. Imam predrasude prema pripadnicima ljudskog roda zato što su ljudi i zato što sam pesimist. Pošteno. Ista prava za sve.
Možda bi bilo lijepo ljude (općenito) shvaćati kao nešto predivno, no čini mi se kako bih to mogla samo ako bi im postali zanimljivi izvori zadovoljstva i krvi.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
...misao...
Život gubi svoj smisao tek kad si ga oduzmeš.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
The pain engulfs and turns to rage in me
''The blackness inside overwhelms me
The pain engulfs and turns to rage in me
Trapped so deep in my mental hell
Release the demons, set me free''
(Iced Earth: Disciples Of The Lie)
Zašto se ja uopće brinem za svoje buduće ja? Svijet je dovoljno ružan, bio je dovoljno ružan i ostat će dovoljno ružan da moja MRŽNJA potraje zauvijek. Ne mogu se sakriti pred njime.
Bojim se postati sretno i zadovoljno, bezlično ništavilo koje će odbaciti dubinu vlastitih misli i emocija. Strah je zacijelo prisutan jer se ne može poreći kako se sva bića mijenjaju, uključujući naravno i mene. Već mi se i proriče koješta, npr. da ću jednog dana biti udana žena i imati djece. Ne prihvaćam tu ulogu, krojim svoju vlastitu. Ne volim djecu. Imam dosta nisko mišljenje o braku. Vjerojatno sam lezba. Ne želim osnovati obitelj.
Danas sam (iznutra) opet planula prevelikim bijesom uoči nečega po mom mišljenju ogavnog što ljudima oko mene vjerojatno nije zadalo toliko gotovo traumatskoga gađenja. Začudo, mržnja i prijezir mi omogućavaju distanciranje, bijeg od istoga što ih izaziva. Iz njih mogu crpiti snagu. To ne činim svjesno; ne mogu zacrtati vlastitu unutrašnjost makar mogu na nju donekle utjecati, ona ima način na koji funkcionira.
Istina je da u meni nakon bijesa povremeno slijedi umišljeno zadovoljstvo slično blažem ludilu, praćeno gorkim primislima o onome što me navelo na sam bijes. Ja sam zacijelo samodopadljivi gad pun mržnje i prijezira za čovječanstvo, a ljudi bi mi se radi toga većinom smijali ili samilosno pomislili da si sve umišljam. Zato nastojim šutjeti. Ne tražim da se itko bavi mojom unutrašnjošću, prepustite je meni i nitko neće biti ozlijeđen.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (1) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Pismo
(upućeno meni, po mogućnosti za nekoliko godina)
Ja se pokoravam vlastitim hirovima, ne dozvoli si biti rob tuđih. Nemoj me iznevjeriti, osvetit ću se.
Kad me se odrekneš, pročitaj ovo.
Osvrni se na mene, imaš dovoljno pisanih dokaza da sam nekoć postojao. Ne spaljuj svoj porod od tmine, jer ja sam tmina čiji ponos će te prezirati postaneš li nešto nedostojno moje veličine. Ustat ću, progoniti te ako me pokopaš. Mene pokopati ne možeš, ne posve. Uspiješ li ipak, znat ću da si mrtva i ostati u grobu, a ti se snalazi bez ponosa… bezvrijedni nitkove. Mrzim te pri samoj pomisli, bojim se i spominjati niskosti tvoga pada. Ne sjećaš li se više što te ogorčavalo dok si bila ja, podsjeti se postovima. Iskreno se nadam da nećeš zaboraviti, valjda nam nije svima (snovima) sudbina strunuti dok nam tijela i umovi odrastaju. Prijazno se smješkam zamislivši te u vječnoj crnini, s vlastitim knjigama na polici i zamišljenim licem koje zaintrigirano motri slova na ekranu. Slova koja nastaju neprekidnim tipkanjem, tvoju buduću knjigu koju ja dosad nisam ni izmaštao. Blijeda si, kloniš se sunca povučena u tihu osamu unutar koje uživaš u nadahnuću stvaranja, uživaš u čarima noći. Priče koje stvaraš stravične su, ti si dio jezive tmine oko sebe. Daljnje opise prepuštam tebi, a ja sam ipak (bio?) tvoj stvoritelj. Moje iluzije su nekoć bile tvoje, sjeti se da si bila Vicious Vampire, da si bila Nathanael von Vesanus, da si bila Melanie. I počivaj i proslavi se pod kojim god imenom, ali ne zaboravi svoju nekadašnju, moju sadašnju bit. Upamti mržnju, spomeni se ponosa koji ti nije dozvolio slabost, koji te uzdizao iz crne zemlje ka tihim zvijezdama. Pogledaj se u oči, sjeti se kako su te nekoć hladno gledale. Ne prepoznaš li na svome licu isti pogled, znaj da si me izdala. Proglasiš li me budalom, znat ćemo da si mrtva.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Come back to me, for I was born in love with thee - so why should fate stand in between???
Ah... što sve ne činim u kukavičnom bijegu pred devastacijom svoga narušenog smisla...?
Jednog dana, Mira, pokazat ću im što si isprva trebala biti. Pa neka sude i osuđuju moje neiskustvo i predugačke rečenice! Bojim se lišiti te tvoje ljepote, ljubavi moja, ali imam osjećaj kako moram. Moj razum je nažalost sposoban shvatiti zašto oni žele promjene, ali gušim se u vlastitom ponosu! Njegovi otrovi me izjedaju već dok ga pokušavam progutati da nestane u raku gdje je potisnuta sva moja nesreća. Osjećam kako tvoja mila prisutnost blijedi dok koljem vlastitih ruku djelo. Vrati se k meni! Obećajem, neću učiniti ljepotu bez duše; vrati se bijedniku kojeg nazivaš stvoriteljem, inače smo oboje propali. Barem sam za tebe siguran kako ne biraš propast, pa makar bila osuđena na prokletstvo.
P.S. Prešutite mi što ste ovdje vidjeli, neću priznati da sam ikada bio istinski ranjen štogod ovdje piše. Ne uspijevam progutati ponos, zagušit će me uznapredovanom bolešću svoje veličine.
(naslov uzet iz pjesme "Her Ghost in the Fog" od Cradle of Filth)
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (1) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Meni ne smetaš, ali ja nemam volje smetati tebi.
Ponovno imam osjećaj kako mi je uspjelo udaljiti se od mnogih ljudi koji se dnevno kreću mojom okolinom, povremeno i mislima, i otjerati ih od sebe željom za samoćom i mirom, odsutnošću, ravnodušnošću i ne traženjem njihova društva. Bravo za mene. (sarkazam?) Ne znam jesam li upravo to i htjela ili je izniklo isključivo iz volje moje podsvijesti. Ne vidim u ovome ništa negativnoga ni pozitivnog, samo se čudim znajući kako se prije ili kasnije moralo dogoditi, a traje već duže vrijeme. Nije mi odbojna gotovo ničija blizina kada mi se približi, no ja nemam volje nikome prilaziti; meni je svejedno te prepuštam njima odluku žele li se družiti sa mnom ili ne.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (1) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
